Vreme koje jedan prosečni kladioničar u Kraljevu provede u čitanju liste utakmica i sastavljanju tiketa, u toku samo jedne nedelje, ravno je vremenu za koje bi u istom tom periodu pročitao bar jednu knjigu. Ako ovome dodamo i vreme provedeno u praćenju tih utakmica, onda bi jedan dobar broj knjiga nestao sa rafova knjižara ili bio pozajmljen u biblioteci. U gradu ima samo pet knjižara, dok je kladionica dvadeset puta više!
Ovakva konstatacija potkrepljna je činjenicom da su uplatna mesta raznih kladionica konstantno puna tokom celog dana. Prema nekoj proceni, samo na gradskom području ima blizu stotinak uplatnih mesta, a ako tome dodamo i seosko područje Kraljeva, onda se taj broj duplira.
Prosečan kraljevački kladioničar se ne razlikuje puno od ostalih u Srbiji. Poznaje skoro sve evropske klubove, profile njihovih igrača, sa potpunom analizom njihove pripremljenosti pred početak utakmice. Znaju čak i njihovu istoriju bolesti! Zamislite koliko mu vremena u životu „iscuri“ čitajući takve časopise ili pretražujući internet za takvim informacijama. Ali, zato kada ih zaustavite na ulici i upitate koje su knjige pročitali u životu, nikako u poslednjih godinu dana, odgovori su klasičan „copy – paste“.
– Pročitao sam „Orlovi rano lete“, „Sumnjivo lice“ i „onu od Koelja, znaš onu što su je svi čitali, Alhemičar“ – odgovara Goran, starosti oko 40 godina, kojeg smo to upitali, samo što je svoj tiket presavio više puta, i stavio ga u onaj mali džep od farmerica. Kaže da mu to donosi sreću. Jednom mu je majka, jer se nikada nije ženio, oprala pantalone, u kojima je u tom malom džepiću bio dobitni listić sa 5.000 dinara, i od tada uvek ga ubacuje tu, „radi uroka“.
Nedaleko od te kladionice, samo desetak koraka dalje, nailazimo na grupu momaka „novije generacije“, moderno obučenih. Da nisu izašli iz kladionice, u 13h, pomislio bih da negde rade. Vidno raspoloženi, nasmejani, mirišu, ali ne čitaju, ama baš ništa. Nisu nikada ni ušli u knjižaru, kao ni u biblioteku. Jedan kaže da je pomislio da je neka čitaonica kada je prošao pored jedne knjižare. Zajedničko štivo im je „Kako lako i brzo doći do love?“.
Kraljevo je poslednjih godina potpuno devastirano na mnogo načina. Fabrike su propale, nove se nisu otvarale, a uz to u grad se slilo još oko 30.000 novih građana. Kako je onda moguće, i odakle tim ljudima novac za klađenje, kada ne mogu da sastave dane da se kvalitetno prehrane?
– Stalni igrači, nedeljno ostavljaju između 5.000 i 10.000 dinara, dok oni „malo manje aktivniji“ između 3.000 i 5.000 dinara – reče radnik u jednoj od kladionica na periferiji Kraljeva. Na uplatnim mestima u samom gradu, nedeljno se u proseku ostavlja i nekoliko puta više novca.
Ako uzmemo najniži nedeljni ulog u kladionici od 3.000 dinara i to pretvorimo u najnovija izdanja knjiiga koje se pojave u knjižarama, mogli bi da kupimo čak četiri nova izdanja.
– Nova izdanja koštaju uglavnom oko 800 dinara. Imamo stalne kupce koji dolaze jednom mesečno i uvek kupe po nekoliko izdanja. Možda bi 2.000 dinara bio neki prosek kraljevačkog kupca u toku meseca – saznali smo u jednoj od knjižara u Kraljevu.
Izvor: Srbija video