Mirza Jovičić, humanitarac iz Kraljeva, upornošću i željom da pomogne ljudima, uspeo je da pridobije poverenje mnogih migranata u Idomeniju. Svaki dan provodi sa njima, a uzajamno poštovanje uvrstilo ga je u njihove improvizovane domove, kao ravnopravnog člana. Sa njima je jeo, razgovarao, odlazio po pomoć kada god im je trebala i retko se vraćao praznih ruku.
Mirza Jovičić je svoj posao započeo u prihvatnom centru u Preševu. Bio je prvo lice iz Srbije koje većina migranata vidi kada dođe u Miratovac.
– “Selamu Alejkum, Welcome to Serbia”. Tako sam dočekivao namučene ljude. Kada tako nešto čuju, odmah im se vidi kako im se lice iz grča nošenja teškog tereta, ozari, a na usnama pojavi osmeh. “Ve alejkumu sellam”, odgovarali su mi uz osmeh, a mnogi bi prilazili i rukovali se sa blagim oduševljenjem koje nisu mogli da sakriju – započinje svoju priču Mirza Jovičić iz Kraljeva.
Međutim, zatvaranjem tzv. Balkanske rute, u Preševo više nisu stizali migranti. Želja za humanitarnim radom, nije mu dozvolila da čeka ponovo otvaranje Balkanske rute, već je kako nam objasnio, morao da ode na neko mesto, gde bi mogao ponovo pomagati ljudima. Odluka je pala i isplanirao je put za Grčku, u Idomeni.
– Koleginica sa kojom radim, Aleksandra Damjanović, prevodilac za arapski, i ja smo uzeli odmor na poslu, spakovali torbe i krenuli. Odmah sam počeo da radim, razgovarajući sa ljudima, i nudeći im stvari koje smo odneli, nešto malo garderobe, koliko je moglo stati u naš auto – kaže Mirza Jovičić.
Sam trenutak njegovog odlaska u Idomeni, poklopio se sa Šitskom Novom godinom Noruz, odnosno, prvim danom proleća. Taj praznik slave skoro svi muslimani Šiiti, ali i Kurdi, a kako nam ispričao, njihovo gostoprimstvo, iako se dogodilo u kampu, nikada neće zaboraviti.
– Na poziv glave jedne porodice, Ismaila iz Iraka, priključili smo se njegovoj porodici i zajedno sa njima dočekali Noruz, i to uz pesmu i Kurdski specijaltet Bamiju. Ovi ljudi nemaju mnogo, ali i to što imaju želeli su da podele sa nama. Moram vam priznati da nikada ništa ukusnije probao nisam od Bamije, ispred šatora na poljima Idomenija – ispričao nam je humanitarac iz Kraljeva.
Ovaj Kraljevčanin je znao i veoma često preko društvenih mreža da organizuje akcije prikupljanja stvari i hrane. I svaki put bi se tom pozivu odazvali humani ljudi iz njegovih gradova, Kraljeva i Novog Pazara, donirajući sve što mogu, hranu, dečje igračke, knjige, garderobu, veš, pelene.
Mirza Jovičić, pored toga što je humanitarac, on je i slobodni fotograf, koji je na granici Makedonije i Srbije proveo poslednjih šest meseci. Na kraju razgovora rekao nam je da su priča i fotografije koje je podelio sa nama, ujedno posvećeni i svim kolegama humanitarnim radnicima sa kojima je radio u Preševu.