“Mini hidroelektrane su primer potpune devastacije koji daje malu količinu energije, a koju država plaća dva do tri puta više od energije koja se proizvodi u velikim sistemima”, kaže Ratko Ristić, profesor Šumarskog fakulteta u Beogradu.
Tribina “Reka čeka spas od čoveka” okupila je stručnjake i aktiviste u Kraljevu. Inicijativa Pravo na vodu organizovala je razgovor o problemu malih hidroelektrana. Glavna poruka tribine je da mini hidroelektrane nisu “gotova priča”, da su štete od izgradnje MHE neuporedivo veće od koristi, te da se ova situacija mora dugoročno rešiti na nacionalnom, ali i da se može urgentno rešiti na lokalnom nivou, ukoliko bi postojala politička volja i odgovornost.
Ratko Ristić, profesor Šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, govorio je o istraživanju uticaja izgrađenih MHE na reke Kraljeva a posebno je istakao sudbinu rečice Brevine.
„Na slivu reke Studenice smo videli uništenje kvalitetnog vodotoka, to je Brevina, koja je takvog kvaliteta odnosno čistoće da možete da pijete vodu iz nje. Ona se nalazi sred zaštićenog prirodnog područja i nekim volšebnim putem investitor je ishodovao građevinsku dozvolu da pravi objekat MHE sa jako dugačkom derivacijom koja potpuno negira i narušava koncept zaštite“, objašnjava Ristić.
Na tribini je ukazano i na štetu koju ovi projekti prave po biodiverzitet.
“Ukoliko bi se sve planirane MHE izgradile, govorimo o nestanku čak 3-4 vrste riba ovde oko Kraljeva. Recimo piori ili zlataći, to su ribe koje nastanjuju dublje virove i mirnije delove toka. Riblje staze koje navodno služe da očuvaju živi svet, u praksi su potpuno su bezvredne.” rekao je Predrag Simonović, profesor Biološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Aktivistkinja inicijative “Sačuvajmo planinske reke Kraljeva” Bojana Minović kaže da je prvu reku koju je videla u stanju kakvom je ne pamti, bila reka Gokčanica. Kazala je da uprkos što je urađen u skladu s nekim propisima i strategijama, na prvi pogled na reku bilo je jasno da sa tim projektom nešto nije u redu.
“Onda sam videla informacije o drugim rekama, videla sam kako su ranjene i njihova pusta korita. Iako nisam stručnjak za biologiju i hidrotehniku jasno mi je bilo da nešto ne valja. Srećom naišla sam na grupu ljudi na društvenim mrežama i ubrzo sam im se pridružila. Borba je krenula 2018. godine u oktobru i traje još uvek“, rekla je Minović.
Goran Nikolić, aktivista inicijative “Spasimo Studenicu iz Ušća” kaže da se pojavio neko ko misli da je jači od zakona i da uprkos svemu može da gradi.
“Živim na ušću dve predivne reke, Ibra i Studenice. Celo mesto živi na njima. Kada se pojavila ta priča o mini hidroelektranama na Studenici mladi ljudi su me pozvali da se angažujemo i uvukli su me u borbu. Dešavalo se da izađem iz stana, ispred me presretnu deca od pet-šest godina na ulici i pitaju: ‘Gorane, hoćemo da branimo našu reku?’ To je sve prelomilo“, rekao je Nikolić.
Iva Marković iz inicijative Pravo na vodu istakla je da su morali da pomognu kraljevačkim inicijativama kada su videli šta se u tišini dešava sa ovim rekama.
“Poređenja radi, na Staroj planini je bilo planirano 58 MHE i oko toga se digla velika buna, i cela Srbija zna da tamo postoji problem. U Kraljevu planirano 52 MHE i za njih malo ko zna”, objasnila je Marković.