Manastir Stara Pavlica je jedna od najstarijih svetinja Raške škole. Veruje se da je nekadašnji manastir, današnja crkva Stara Pavlica građena u periodu od 1040. do 1150. godine, što govori u prilog činjenici da Stara Pavlica verovatno potiče iz vremena pre početka vladavine Stefana Nemanje, začetnika dinastije Nemanjića.
Osnivač Stare Pavlice je nepoznat, ali neki istorijski podaci navode da je bila posvećena Svetom Petru, što je takođe istorijski moguće jer se povezuje sa Crkvom Svetog Petra i Pavla u Novom Pazaru.
Stara Pavlica dominira krajem iznad reke Ibar, svojom ljupkošću i rafiniranim izgledom. Prvi put se Stara Pavlica pominje kao muški manastir i metoh manastira Studenica, u darovnoj povelji Stefana Prvovenčanog u 13. veku.
Katarina Grujović Brković, magistar etnologije i antropologije iz Kraljeva, kaže da ne postoje pouzdani podaci kada je manastir Stara Pavlica sagrađen. Ali, prema njenim rečima, može se svrstati u jedan od najstarijih u Dolini Ibra.
– Po arhitektonskim karakteristika i stepenu očuvanosti može se naslutiti da je potiče iz 9. i početka 10. veka. Do vladavine Stefana Prvovenčanog ne postoje pisani podaci o ovom manastiru. Tek tada se pominjao kao metoh manastira Studenica. Ali, arhitektura i izgled, jer je izgrađena kao trobrodna bazilika, ukazuje da je iz prednemanjićkog perioda – objašnjava Grujović Brković.
Manastir je prilično ruiniran i oštećen tokom istorije, najverovatnije ratnim razaranjima. Pretpostavlja se da je nastradao kada i manastir Gradac.
– Ono što je posebno uništilo ostatke Stare Pavlice koji su dočekali 20. vek jeste izgradnja pruge koja prolazi neposredno ispod njega. Ono što je sada očuvano, jeste centralni prostor crkve nad kojim se uzdiže kube, i to je ono što nam je ostalo iz tog prvobitnog perioda gradnje – priča ova etnološkinja.
Crkva je bila u ruševinama, a danas je nakon konzervatorskih radova delimično obnovljena. Na zidovima Stare Pavlice preostala su dva sloja živopisa, od kojih je mlađi iz sredine 13. veka. Mali broj preostalih fresaka u kupoli i na lukovima crkve Stare Pavlice je dosta izbledeo, ali pojedini, bolje očuvani fragmenti potvrđuju da su freske bile visokog kvaliteta i veoma slične freskama obližnjeg manastira Đurđevi Stupovi.
– Elementi živopisa potiču čak iz dva perioda. Očuvan je deo iz najstarijeg vremena, odnosno gradnje manastira. A drugi deo oslikavanja se po svojim vrednostima i karakteristikama poredi sa živopisom iz manastira Studenice i Sv. Ahilija u Arilju, a to je 12. odnosno 13. vek – kaže Grujović Brković.
Grčki stil gradnje
Stilske analize na osnovu analogije sa drugim objektima u Grčkoj koji imaju sličan arhitektonski koncept, temelj su tvrdnji da je crkva bila tu ranije nego što je Stefan Nemanja došao u Ibarsku dolinu. Ali, ostala je enigma kojem svecu i prazniku je bila posvećena.
Izvor: Srbija video