U brdima iznad manastira Studenica, poznatim kao Nemanjina kula, vekovima odoleva Savina isposnica, mesto gde su nastale prve knjige ispisane ćirilicom. Sveti Sava je u isposnici nakon povratka sa Hilandara napisao Studenički tipik i Žitije Svetog Simeona.
Gornja Savina isposnica pripada manastiru Studenica, udaljena je desetak kilometara od manastira i nalazi se visoko u brdima na obroncima planine Radočelo, uzvodno uz reku Studenicu. Gornja Savina isposnica, kao i Donja Savina isposnica ubrajaju se u spomenike kulture od ogromnog značaja.
Do Gornje Savine isposnice se stiže šumskom stazom koja u prvom delu prolazi kroz bujnu šumu i prolazeći pored Donje Savine isposnice, ona se sužava na stazu ne širu od jednog metra, koja se nalazi između litice i duboke provalije. Posle prolaska kroz drvenu kapiju, ukazuje se višespratna isposnica, koja je zalepljena na liticu, do koje vodi uska staza i drveni natkriven most. U srednjem veku most je imao ulogu da rušenjem spreči dolazak neprijatelja u isposnicu.
Isposnicu je podigao Sveti Sava posle svog povratka sa Hilandara, u koju se povlačio za vreme postova gde se u miru i tišini molio. Po predanju, Sveti Sava je upravo u isposnici napisao Studenički tipik i Žitije Svetog Simeona, a srednjovekovni zapisi otkrivaju da je on u nedostupnoj klisuri ustanovio čitavu prepisivačku školu iz koje su potekle knjige ispisane srpskim jezikom i ćirilicom da pruže narodu najveće blago – prosvetu.
Posle izvesnog vremena provedenog u isposnici, Sava se po predanju preporođen, vraćao u Studenicu, da obraduje i učvrsti celokupno bratstvo svojim prisustvom. Tada je ponovo polazio na svoja uobičajena putovanja po celoj zemlji, da kao i ranije propoveda, uči, zida i radi među Srbima.
– Savina isposnica je potpuno sačuvala svoju autentičnost. Jedino što imamo u planu izmene jeste da obnovimo most koji je propao i zamenimo ga novim prohromskim, kako bi vernici koji dolaze iz svih pravoslavnih zemalja mogli bezbedno da se popnu – kaže Ivan Milunović direktor Zavoda za zaštitu spomenika iz Kraljeva.
Isposnice su zatvorene kada monaha nema u njima. Poslednji stalni žitelj isposnice je bio monah Gavrilo, koji je proveo svoje poslednje četrdeset tri godine i tragično stradao u požaru decembra 1981. godine.
– Uopšte nije lako doći do nje zbog konfiguracije terene. Odaje su uzidane u kamen kao gnezdo i tu postoje četiri sprata, kuhinja, radionica, spavaća soba i prizemlje. Veoma je tesno da se uđe, a po narodnom verovanju, u isposnici se može videti mesto gde je spavao Sveti Sava. Vidi se udubljenje, a uživo se vide i otisci od rebara – priča Radovan Tomić, meštanin Studenice koji od svog detinjstva odlazi u isposnicu.
Tu je i Savina pećina u kojoj se nalazi Savino bure, izvor zaštićen zidom s prozorčićem kroz koji hodočasnici dugom kutlačom zahvataju vodu koja se koristi kao lek. Veruje se da na Đurđevdan, Studeničku slavu, ova voda ima lekovita dejstva i da je treba koristiti za otklanjanje raznih bolesti, pre svega bolesti očiju.
Izvor: Srbija video